Sharon Robinson pridružila se Leonardu
kao prateća pevačica na turneji 1979. godine, na poziv Jennifer
Warnes. Nakon što je Jennifer morala zbog obaveza sa samostalnim albumom
da napusti turneju, posao na turneji 1980. godine odradila je Sharon sama,
najavivši time 23 godine unapred album koji će sama snimiti u duetu s
Cohenom. Sredinom 1980-ih Sharon počinje pomagati Cohenu u dovršenju
nekih kompleksnijih pesama, te se na albumu I’m Your Man 1988.
godine našla njihova prva zajednička saradnja, "Everybody
Knows", a na albumu The Future 1992. godine "Waiting For The
Miracle". Sredinom 1999. njih dvoje se, nakon Cohenova povratka iz
manastira, ponovno udružuju "na pisanju nekoliko pesama", iz
čega je proizašao ceo album, Ten New Songs (2001). Sem što je koautor
svih kompozicija na ovom albumu, Sharon je producirala, programirala, te u
duetu otpevala sve pesme s Cohenom. Suradnja se nastavila i dalje, pa se na Dear
Heather nalaze tri pjesme nastale sličnim metodom totalnog
koautorstva ("Go No More A-Roving", "The Letters" i
"There For You").
Sharon je 1985. dobila trostruku nominaciju za
Grammy s pesmom "New Attitude": za najbolju R&B pesmu, najbolji soundtrack
(Beverly Hills Cop), najbolju R&B vokalno izvođenje (Patti
LaBelle). Nagradu Grammy dobila je u kategoriji najboljega soundtracka.
Leanne Ungar počela je raditi kao tonski
inženjer u studiju Sound Ideas ranih 1970-ih, gde joj je jedan od
prvih poslova bio rad na Cohenovom albumu New Skin For The Old Ceremony.
U nizu saradnji nakon toga ističe se redovan rad na albumima Laurie
Anderson. Ungar 1984. ponovo radi u New Yorku s Cohenom, na albumu Various
Positions, nakon čega postaje njegova redovna tonska inženjerka,
snimateljka i mikserka tona. Nakon miksovanja i snimanja albuma I’m
Your Man (1988) i The Future (1992), ona se 1994. prvi put
pojavljuje kao ko-producent Cohenovog albuma: Cohen Live. Ovaj album
Ungar je sama snimila na turneji, nakon čega slede produkcije i miksovanje
albuma Field Commander Cohen: Tour Of 1979 (2001) i The Essential
Leonard Cohen (2002). Godine 2001. snima i miksuje Ten New Songs,
a na albumu Dear Heather 2004. vraća se kao glavna
producentkinja, obavivši usput posao snimanja i miksovanja albuma.
Anjani Thomas došla je kao mlada jazz
muzičarka u New York 1984. s telefonskim brojem producenta Johna Lissauera
koji joj je dao zajednički poznanik. Lissauer je u to vreme upravo radio
produkciju Cohenovog albuma Various
Positions, te je tako Anjani prvi posao odradila u horskom pevanju na pesmi
“Hallelujah”. Nakon toga Lissauer ju je preporučio za
klaviristkinju i prateću pevačicu na Cohenovoj turneji, te je Anjani
1985. godinu provela svirajući klavijature i istodobno pevajući uz
Leonarda, menjajući Jennifer Warnes u svim duetskim deonicama s Various Positions. Nakon toga pevala je
ženske vokale na sledećem Leonardovom albumu I’m Your Man (npr. “First We Take Manhattan” i
“Ain’t No Cure For Love”), kao i na The Future (“Waiting For The Miracle”). Nastupavši
dugo s Carlom Andersonom, Anjani je krajem 1990-ih otpočela samostalnu
karijeru, snimivši dva albuma, uključujući i The Sacred Names, album spiritualnog
gospela u čijoj je produkciji pomogao Cohen. Na Dear Heather Anjani je na različite načine
učestvovala u 10 pjesama.
Više o Anjani na njenoj web stranici
Kanadski pesnik Irving Layton rođen je u
jevrejskoj porodici 12. marta 1912. kao Israel Pincu Lazarovitch, u malome selu
u Rumunjskoj. Njegova porodica je 1913. emigrirala u Montreal i smestila se u
živahnom jevrejskom delu toga grada. Pohađao je Macdonald College i
McGill University, nakon čega je počeo da predaje, istovremeno
eksperimentišući poezijom. Njegov intimni, duboko lični glas bio
je prisutan već u prvoj objavljenoj zbirci, Here and Now, 1945.
godine. Tokom studija postao je radikalni socijalista i aktivirao se u Cooperative
Commonwealth Federation. Zbog tog je aktivizma bio na crnoj listi, pa mu
je sledeće dve decenije bio zabranjen ulazak u SAD.
Laytona su njegov aktivizam i poezija do
1950-ih učinile internacionalno poznatom ličnošću i
redovnom pojavom u ranim danima kanadske televizije. Često je putovao u
inostranstvo i postao posebno popularan u Južnoj Koreji i Italiji, koje su
ga 1981. nominirale za Nobelovu nagradu za književnost. Objavljivao je po
jednu knjigu skoro svake godine. A Red Carpet for the Sun (1959)
osvojila je Guvernerovu nagradu. Collected Poems (1965) sadrži
radove iz preko 20 zbirki pesama. The Collected Poems of Irving Layton
(1971) i A Wild Peculiar Joy 1945-1982 (1982) među njegovim su
najobimnijim kolekcijama. Nedavniji je naslov Butterfly on Rock
(1991). Ljubav je njegova najdraža tema.
Layton, najčešće smatran
najvećim kanadskim pesnikom 20. stoljeća, sredinom 1950-ih postao je
"mentor" mladoga pesnika Leonarda Cohena, koji je tada pohađao
McGill. Njihovo prijateljstvo traje do današnjih dana, a posebno je
upečatljiv njihov susret snimljen u filmu Harryja Raskyja The Song Of
Leonard Cohen (1979).
Irving Layton danas živi kao penzioner u
Montrealu.
Zastupljen je u Antologiji kanadske poezije Dragoslava Andrića (Kruševac,
1989)
A. M. Klein (1909-1972) rođen je kao
Abraham Moses Klein u mestu Ratno u Ukrajini. Njegova porodica se 1910.
preselila u Montreal, gde je Klein proveo ostatak života. Vaspitan kao
ortodoksni Jevrejin, Klein se vremenom obratio u cionizam. Nakon upisa na
McGill 1926. godine, počeo se družiti sa studentima okupljenima oko
časopisa McGill Fortnightly Review, premda nikad nije ništa
u njemu objavio. Taj krug je uključivao Leona Edela, Lea Kennedya,
F. R. Scotta i A. J. M. Smitha. Rane radove je objavljivao
u časopisima Poetry (Chicago) i The Canadian Forum.
Diplomirao je na pravnoj školi Université de Montréal
1933. i bez entuzijazma otpočeo praksu. U ranim 1940-ima, njegovi kontakti
s piscima povezanima s First Statement and Preview koincidirali su s
objavljivanjem zbirke Poems and The Hitleriad (1944) i The Rocking
Chair and Other Poems (1948), koja mu je donela Guvernerovu nagradu.
Njegov roman The Second Scroll (1951) inspirisan je posetom Izraelu i
jevrejskim izbegličkim kampovima u Evropi i Severnoj Africi. U predgovoru
knjizi Hath Not a Jew... Ludwig Lewison nazvao je Kleina "prvim
koji je uveo autentičnu jevrejsku poeziju u engleski jezik."
Zastupljen je u Antologiji kanadske poezije Dragoslava Andrića (Kruševac,
1989)
Francis Reginald Scott rođen je u
Québec Cityju, Québec, 1899. godine, a umro u Montréalu
1985. Bio je Rhodesov stipendista i pohađao Magdalen Coll u Oxfordu. Nakon
povratka u Kanadu, upisao se na studij prava na McGillu. Kasnije će se
vratiti na McGill da predaje pravo, i na kraju je, nakon što je odustao od
stranačke politike, imenovan dekanom pravne škole na McGillu
(1961-64). Kao član "montrealske grupe" (neformalna grupa koja
je uključivala i Scottovog bliskog prijatelja, pesnika A. J. M.
Smitha) sarađivao je u osnivanju časopisa The Canadian Mercury.
Dobro poznat zbog svog društvenog aktivizma, Scott je bio nacionalni
predsednik CCF-a od 1942. do 1950. Bio je uključen i u transformaciju
CCF-a u NDP. Scott je dobio Guvernerovu nagradu za poeziju 1981. godine za
svoje Sabrane pesme.
Zastupljen je u Antologiji kanadske poezije Dragoslava Andrića (Kruševac,
1989)